Da rezimiramo:
Bilo je kišno u januaru, počeci, pratile su me neke glupe emocije, uglavnom nezadovoljstvo, kažem  da nije ni dobro ni loše, traljavo..

Onda neki teški mjeseci, najkraći a dosadni februar, napaćeni mart, pa april, onda je došao maj, bilo je kiše u medjuvremenu, ta proljećna nije kao jesenja ova je čišćenje, od svega.

Ljeto i rad rad rad a toplo tek poneki izlet do mora, kratko, a ono dugo je trajalo, vrelo, neki rekordi..

A jesen, taman najljepša nekih 25C, skoro pa da se zaljubiš, manje od skoro.. i trajalo je..

Samo što nije a jeste, ja čim prodje novembar, nekad i u novembru ako navale duge, prljave novembarske kiše mislim da je zima tu, ne mislim- računam, druga godišnja doba sačekam da otkucaju, zimu ne, jer meni uvijek počne u novembru, i neka me tuže meni je zima tad pa to ti je i tačka, dvije..dvadeseti danas, prošla i slava, sutra je najkraći dan u godini, a ja uvijek mislim kako smo posle tog dana već bliže ljetu, ne kako počinje zima.

Još deset i po dana do Nove godine, kraj.
A sve može i u dva reda stane, čak i najduža godina.

''Bila je luda i jedinstvena. Nepopravljiva i bezobrazno ravnodušna. Posebna... Smehom je sakrivala strah, a ponosom slabost"

''Kažu mi da se povlačim i zatvaram sve više u sebe.. kažu još i kako ne znam pokazati emocije.. Da odlazim onda kad drugi žele biti tu, kraj mene. Ne shvataju, da sam već odavno navikla samo na sebe računati i da svoj teret nosim sama jer ne umem drugačije.. Mogu ja da delim i sreću i smeh i ljubav, ali suze sebično čuvam. One su samo moje. Ne iz nekih tajnih razloga ili suvišne dobrote, sve je to samo stvar navike i ništa više.''

Amin

Sve vjeverice žive od honorara ili skupljam lješnike dok čekam posao

Bila sam do biro- a. Imaju 'klub za traženje posla', stvarno se tako zove, tamo vas teta savjetodavac pošalje da vidite koji su to aktuelni oglasi, pošto kako reče ne može ona i posao da NAM traži,  a njoj da se javim za mjeseca tri kada ću opet do one sobe (mogu i ja da je zovem soba, kad su je ovi krstili sa 'klub') a u medjuvremenu da redovno pratim oglase, da se javljam na iste, i čekam da me ne pozovu..
Sjećam se da je pametan profesor jednom rekao: ''Bolonjom su studente pretvorili u vjeverice, sad vam semestar  služi za skupljanje i sabiranje bodova,dok kao vjeverice idete od drveta do drveta, ovdje lješnik tamo dva".
I stvarno, desilo  se da su studenti počeli da liče na skupljače, ali ne samo studenti, i stariji, došle godine da do tri radimo, a od tri honorarno ili, gora (moja) varijanta, do tri honorarno a od tri ''honorarno dva'', i opet nedovoljno lješnika, uvale i koji žir.. ali nije da se bunim, dobro je kad nije do četiri ili kad vam se ''honorarno jedan'' i ''honorarno dva poklope''..
E, šta bi tek bilo da sam studirala menadzment, možda tada ne bih radila po satu, na procenat?

Od do ili crtica

Držim se vazda ''od do'' sisitema, prije i posle velikih događaja, tzv životnih bura, plima i osjeka...

prije i posle toga dana.. oduvijek.. ne baš od prve pelene ali dosta dugo.

evo sad imam još jedno do, od do.. 

dok se ne snađem.

U Junu je bio novembar, evo i aprila u novembru, lijepi neki dani, malo sam smušena, pa vesela, pa pomiješano, samo da je šareno.

Retro Merkur me nagrdi, sve sam ponovila makar jednom, nema smisla što me stegao ovako, pa nemam dva života vremena..

Ja ne umijem da ćutim, trudim se nije da nije ali uvijek nešto traljavo, što bi stariji  rekli progovorila bi na .upe.. eto!

Ti si najbesramnija devojka koju sam sreo među ženama i najstidljivija žena koju sam sreo među devojkama. Antiću sve si rekao, normalno da mogu samo da te citiraju.

Ljudi su svi isti, ali stvarno.

18:18
Ne, ne misli niko na mene, nego ističe poslednja avgustovska srijeda u godini..
Zvuk lopte koja udara o beton, vriska gomile klinaca,
računar i malo svježijeg vjetra, popustilo ljeto (a ove godine je trajalo malo jače od prosječnog odmora)..
Volim ovih dvadeset i nešto napolju, dok ne počnu da nam najavljuju Rusku zimu, praksa poslednjih par godina..
Nije jesen a ljeto slabi, samo lagano.. još noći sa potpuno otvorenim prozorom.

Lijepe stvari lako promjene mjesto.
Neke drugačije su sa tendencijom da traju, sjetiš se nekog jula, pola decenije, dva sata slobodna, a misli varljive komešaju se, putuju ka tački toj.
Nikada nisam ni pristala kad su ga prizvale. Iako je davno pao u blato i mulj, one su brižljivo skinule sve i očišćenog, uglančanog bacile ga u naručje.
Sjećanja, nepovjerljivi prijatelji. Neka lažna mudrost, pritajeno bira, nemam moć opiranja, ne vladam obrascem prizivanja.

Ne biramo kad pamtimo, moguća su nepresušna ponavljanja.

Opet nameti

Posle "euro po euro" skočio i PDV ali bez brige, tek ćemo osjetiti poskupljenje po isteku zaliha u prodavnicama, a kako nam pomažu u stezanju kaiša neće biti problema uskoro.
Gorivo skuplje, ali možete i pješke, ovo je još jedna od metoda za održavanja vitkosti.
A na primorju ljetuju neki ljudi.."Naši" ne mogu, ali nije do PDV- a, za ljetovanje nema od ranije, ta priča počinje sa: "Nekada davno.."
Radičević je naslovio neke svoje stihove prikladnim naslovom za ove moje redove: "Tuga i opomena", možda ih iskoristim za neki naredni post..

Mjesec kroz prozor upadne u sobu, ukrade mi san.
Strujanje tišine najjače čujem. Umorni kapci od nedosanjanih snova, koji se samo gomilaju, lažno obećavam, sebi sišem krv. Pospanost dodatno pojačava jeftinu emociju, pa ja baš ne umijem da pišem. S' koliko je godina normalno da sve vidim kako jeste, takvo je stanje oduvijek? Ali pustila sam da mi gluposti mozgom gospodare, rovare i otjeraju realnost. Ona sada vidi u bojama, smije  se glupostima, ne plaši se za sutra, ne pamti juče, kako lako podnosi nagomilani teret u postolju.. 
Dijagnoza: ludilo mozga, post scriptum: razočarana.

Ja to tako

Godišnja doba ovih dana nikako da dogovore koje je na redu..
a tek krenulo sa suncem.. i dobiješ pozivnicu za ljetovanje taman kad ne treba.
Ako ste pošli kod otorinolaringologa u KCCG čekaćete otprilike tri sata, osim ako ne ulazite na lijeva vrata, u tom slučaju ne čekate.. ako pitate gospodina "medicinsku sestru" koliko je ljudi prije vas, neće moći da utvrdi, jer je br. letača, ovih koji ulaze na prva vrata nesiguran.
Mrzim napadne momke a tek cure, on bježi a ona ga juri.. ili to tako izgleda ali ne izgleda lijepo.
Nisam spavala, ništa strašno, reče doktor, samo može biti bolno..
Ljudi dogovorite se sa sobom, ostali ne moraju da se slažu..

Kada se šalite neko će vas pogrešno razumjeti
ne šalite se neko će vas pogrešno razumjeti..
e pa srećno!

"Nešto sam razočaran ovih dana. Proći će… ili neće… jedno od to dvoje…"

Ništa.. imam sjećanja stara, toliko da su jasna, neizbledjela i izrasla,
ponekad ih sanjam sa drugačijim krajem, sa nekim novim završetkom, dramskim, 
u trenu izmaštam najslađi moj zagrljaj, taman lijep a onda se probudim.. 
jer tako je to sa snovima, nevjerovatno su prevrtljivi drugovi snovi.. okret koji se ne opisuje lijepo riječju..
maslačak zreli takav je san, a svaki put iznova iznenađenje, jer maslačak je maslačak (ovako se NE definiše), a san je drugačiji pa je maslačak, i za tren držiš samo peteljku u ruci..

oprostite, Ona to nevješto..
u maju, ona to tako..

"Pišem vam šta bih znala bolje.."

Pisma.. jeste skoro dobili jedno? Pun mi inbox mail- ova, ali ne mislim na elektronsku poštu.. mislim na ono pisano hemijskom olovkom, sa precrtanim riječima, otiscima od vode.. ženskih suza (?) sa malo zdrave patetike, bez uvijene forme i sa gomilom iskrenih osjećanja..

Znate, po rukopisu možete i da ocijenite čovjeka, ovako elektronski, teško osim ako niste stručnjak za fontove.. uvijek koristim podrazumijevani (ma šta to značilo!).

Nisam skoro dobila ni jedno, tačno pola života.. tada sam se družila preko pisama sa jednom vršnjakinjom.. pen- friend..

Ljubomorna sam, a prevrćem očima, kad čujem za pisma iz vojske koje su dobijale neke djevojke, danas starije dame, već bake i prabake, čini mi se da je ovakvih sve manje da nam o tome pričaju..

Opet će meni u inbox- u da osvane jedno poštovana sa velikim P i podebljanom riječi..

a  samo zapisano ostaje..

dok ga ne izbrišete zbog nedostatka mjesta u prijemnom sandučetu.. 

Greške

Kad sam bila dijete napravila sam tri loše stvari:
prosula ulje po tepihu,
išarala ključem frižider (u svoju odbranu: tada mi se činilo da ga ukrašavam)
skratila sebi šiške (da loše, znam da je majka ostala bez texta, više se ne sjećam da li joj ispao nož iz ruke, čini mi se da je sjeckala nešto, možda joj je samo pala vilica, uglavnom ne baš prijatno iskustvo)
"srećom" učinila sam ovo sa lijepom vremenskom razlikom, svašta stigneš dok ne kreneš u školu, a onda počinje ludnica zvana "trka za vremenom"..
vraćam se,  znam da sam posle ovih nemilih trenutaka svoju "umjetnost"  svela na sjeckanje kolaž papira i slikanje vodenim bojama..
danas slabo nalazim finu razliku između uspjeha i neuspjeha.

Proljeće je, za pravo.
Zima, zapamćena po kiši, posebno poslednjoj, najsvježijoj koja je iz cuga padala, vječnost dana zvanično je za nama.. Na brzinu smo skinuli kapute, sakoe, jakne, pa i one proljećnje, najtanje. Sunce je ubijedilo i najnepopustljivije, lično i dalje se sramežljivo hvatam za ruke koliko smo brzo uletjeli u ove (već) 30 stepeni tople dane i pustili one slojeve odjeće.. a ide još "red" dana sa rekordnim temperaturama, amin. Juče sam prvi put primijetila da je oko nas sve što može da zeleni već tu. Zelene su (a i plave, narandžaste, "kvadrataste") i odjevne kombinacije na damama. Na medijima, po navici, po meni nepopularne vijesti o procentu turista koji će posjetiti primorje, a prvi već na terasama hotela u našim južnim gradovima petljaju na slabom srpskom ili engleskom, ruskom.. sa još neosunčanim tijelima, zaštićeni šeširima..
samo da ostane malo proljeća i u maju..

Bi(l)o jednom dobar dan

Krenem danas da ispošujem neke obaveze (banka, apoteka, market..) a pošto me "ispali" taksi nastavih prema stajalištu da sačekam autobus. Zaustavlja se komšija, eto me u automobilu, i ne stižem torbu da spustim na sjedište, umjesto pozdrava mu izleće: izlazite li na protest sutra?
Rekoh ja malo je života izvan politike U nas..
inače divan dan, u Podgorici sunčano i pretežno vedro sa povjetarcem, južnim.

Dva je naš srećan broj

Bili izbori, podijeli smo se onako pošteno jedan meni, jedan tebi, pa tako malo a onda jedan u rezervu, da se nadje, kad bude falilo, za pobjedu.. a i oni su prvo mislili da su oba, a onda su pametniji (?) oslonjeni rezervama, na guranje sudija, ipak dobili.

7. april 2013, negdje oko 23 h Crna Gora je napravila još jedan izlet od pravila i proglasila dva predsjednika, to jest proglasiše se sami, a po principu "ja sam", "e nije, nego sam ja" dok veliki i nepristrasni DIK, ne odluči i izadje sa preliminarnim rezultatima, a na osnovu principa "ko laže taj i krade", i bi Vujanović.

Pa prema izvještaju DIK- a, predsjednički kandidat Demokratske partije socijalista Filip Vujanović je na predsjedničkim izborima osvojio 161.940 glasova ili u procentima 51,21 odsto, a nezavisni kandidat Miodrag Lekić 154.290 glasova, odnosno 48,79 odsto.

Imali smo dvije crkve, dvije akademije nauka, dva jezika, dva sindikata, zašto ne bi bila i dva predsjednika? 

Nego baš se ne da nama..  A sav ovaj kuršluz (čitava situacija mi stade tek u ovu riječ) liči na ovaj aforizam Duška Radovića:

"Da li bi ljudi mogli biti bolji?

Mogli bi, ali niko neće prvi da počne.
Svi imaju loša iskustva.
Nismo li se malo puta zaklinjali da ćemo biti bolji?
I neki stvarno postanu bolji, pa ispadaju naivni.
Jer su oni drugi – postali još gori."

ko (se) ne sLAŽE neka piše.. 

Svi varaju ili svako je prevaren..

Vječita "boljka" žena zašto muškarci varaju?

Ovih dana, u sveopštoj trci za trendom (ne) ili je nešto Drugo u pitanju no izletio je još jedan Onakav snimak u javnost..

Gospodin I (neka, malo da ga zaštitim) predsjednik DRI, vara, on je intelektuac (mada vidimo i to je danas vrlo relativan pojam), markantan (valjda, s obzirom na njegove godine) a ako ako se sjetimo Klintona povezujem ovo sa klimakteričnim ponašanjem muškaraca.. nego dosta, kaže jedna osoba 'dovoljno je malo začeprkati', ljudima je dosta da ovo znaju (po tome nijedna istraživačka priča nije prava ili  površnost je (danas) majka)... valjda.. nego ovo mi je u stvari šlagvort jer se bliži ljeto i svi nezaposleni, studeni, đaci.. traže (?) sezonski posao, e sad imamo oglase javne, manje javne.. na jedan tako, javni se 'upecam' prije par godina, dok sam još bila student, elem izadje oglas: Zaposlimo Naše mlade..  popunim kilometrski formular i čekam..e pa nije bilo ko čeka taj dočeka.. Bez veze ništa, kod nas je veza k'o viza, ko je nema sjedi kući, ko je ima potrebni su i dodatni troškovi za turističku destinaciju..

Vlada je i ove godina učinila korak u smjeru zapošljavanja ljudi iz Crne Gore na sezonskim poslovima, imamo smanjen broj onih koji će moći, a da nisu odavde da zarade platu na našem primorju, čujem traži se i jedan broj viokoškolaca, djaka i ostalih koji nemaju zaposlenje..

 ali da ne idem u širinu, samo kratko..

nemjerljivo..

Mogu reći riječima bez koristi, u jastuke, kasno, neispunivši davno dato obećanje, lukavo izvikano.. Lako je izgovorenim riječima koje neće ni jednom niko da provjeri, možeš ih zapisati i ostaviti i onako odlaziš od njih, odlažeš, glasno ih napuštaš zauvijek, isto je da odbijaš da su tvoje, kao što djeca zaborave da su nosila pelene kad im za to više ne bude vrijeme..
U jednom kutu tebe će samo izviriti jednom rep, kraj tog zgrčenog smotuljka, sjetiti te da postoji a ti ćeš već tražiti početak petog pedlja puta desete tvoje zemlje.. nećeš ga možda ni odviti..
jer češ crći samo za sebe, sebično.. a kada je bilo važno?!
 Ja ne umijem da napišem nijedno cijelo priznanje nečega što je istinito, komplikovano je jasno, obično i jednostavno ne umijem, kako to iskreni ljudi kažu znam, ta za istnu su potrebna mala slova, samo ja ne znam, korito sam.

Čekajući prve pupoljke..

Mirisi i alergije, cvijeće u cvjećarama, parfimerije- opet mirisi, malo kiše, ostalo od jeseni i zime, politika (malo je života izvan politike kod nas), ponešto blagog stidljivog sunca, poezija (juče je obilježen medjunarodni dan poezije), slaganje plakara, kupovina (ne) u vremenu krize, smijeh, žuta- hit ove sezone opet sunce, masa planeta u ribama- romantika.. i energija ušli smo u ovna pa početak a proljećeeee.. a opet ne fali melanholije, sjete.. a posebno kada padaju noći, ima nešto u umiranju dana.. tada se odbjegla tuga budi..

14. marta prije 81 godinu rodjen je Mika..

"Moje se trajanje ne poklapa sa vašim.
I suviše ga imam. Vi ga i suviše nemate.
Moje je delo ispred misli.
Vaše, ukorak s mislima.
Zbir mojih mesta nije zbir vaših mesta.
Retko se dogode zgusnute tačke kao ova.
Njih nazivamo štedljivost vremena
i beskonačnost blizine. Tu se srećemo.
Samo se tako bezobličje smešta u oblike svesti,
i prepoznaju slojevi novih i neočekivanih prostora.
Lako je biti drukčiji među istima.
Teško je razlikovati se od sebe samog."

"..Drukčiji sam od ostalih i to je moja muka. Težak, od jezgra načinjen, ja lečim metalnu potrebu da briznem u gvozdeni plač od straha i lepote. Ali čemu priznanja ? Ko bi mene razumeo?.."

"..a ne znam način da zaustavim misao..
Osim da je zavežem za samoću.."

"..Pustite neka na mene pljušte svetovi moram da kisnem ovako nerazuman.."

"..Možda sam samo zbog ljuljaški imao obraza da ostanem ovom svetu u gostima.."

"..Igra je neobičan i nepogrešiv život.."

"..Malo veruj. Malo sanjaj. Ništa drugo.."

Zakazani predsjednički izbori za 7. april, kandidati poznati, ispred DPS- a, aktuelni predsjednik Filip Vujanović "gonjen" od koalicionog partnera (SDP) za neustavno ponavljanje kandidature (ovo bi bila trostruka "sreća" i novih pet godinica), Miodrag Lekić prvi kandidat za predsjednika, koji će nastupiti kao nezavistan a podržaće ga Demokratski front, PZP i prilično tihi SNP.
"Ja mogu biti simpatičan i antipatičan, ali svi oni koji sjede u drugoj sali, znaju da nijesam korumpiran", rekao je Lekić u oktobru, pred parlamentarne izbore, kada je pozvao  lidera Dps- a Mila Djukanovića na tv duel. Kažu vodice pozitivnu kampanju ali moraju da odgovore na napade, negativno sudeći po naslovima.
Koštaće nas izbori, kažu mnogo manje nego oni iz oktobra- parlamentarni i krizni porez na plate koji je aktuelna vlada obećala narodu krajem odnosno početkom Nove 2013 kada je usvojen uz nezapazen protest unije slobodnih sindikata, a mlijeko puno aflatoksina? Ionako ga ne kupujem.

Pišem i pravim greške, mislim znam da pravim greške, ali alo ne svadjaj se s padežima i šta je sa izostavljanjem slova, kako se to zove? Promjena smisla rečenice eto tako, lijepo je kad voliš nešto da radiš ali je ljepše da to Znaš da radiš da ne bude šta ću da budem kad porastem u nekoj deceniji.. ozbiljno se stresem kada čujem da se griješi u gramatici, pravopis mora da se poštuje i šta radim griješim i ja. Pa čovječe smiješno i tužno ti kad to drugi rade a onda se lijepo streseš kada pročitaš šta ti pišeš, jesam li se pomirila sa sobom, jesam, od sebe se ne bježi daleko, ali kako? Biće da bude kao kod jedne "profesorice književnosti": "ja sam se od malena izdvajala po svom osjećaju za ovaj predmet", dotična je vječiti student, nikada nije završila Taj predmet ali ga predaje djeci u školi, da našoj djeci i meni je predavala, izgleda nije bilo kratko.

Strah od rizika prikriva rizike sa velikim R, ili ko to rangira rizike?

"..rečeno nam je da ne bi valjalo da se previše izlažemo suncu, jer to povećava opasnost od raka kože, ali onda saznamo da premalo izlaganja suncu može dovesti do ozbiljnog nedostatka vitamina D, što dalje dovodi do pada imuniteta a time i do povećane opasnosti od raka. Jednostavno nije lako orjentisati se u šumi tvrdnji šta nas, sve u svemu, izlaže opasnostima."  A onda se pojavi OSOBA, i srdačno ali nenametljivo se ponudi da nam namjesti glavu, kako neko reče.
Rizik je premješten iz područja vidljivog u područje nevidljivog . Ili iz područja mogućnosti u područje sigurne opasnosti.. Iako češće nema značajne mogućnosti da ugrozi život  mi sumnjamo, šta ako jer na radiju su rekli i na tv- u, čak u novinama..
Pretpostavlja se da mediji  mogu manje uticati na šta ljudi misle od onoga o čemu misle. Često bitnost informacije koja je plasirana nije proporcionalna njenoj opasnosti ali je jako značajno da ona nosi uzbudjenje, da potakne zanimanje i što da ne, skrene pažnju sa/od nečega što ne bi bilo potrebno da se primijeti, dok "veliki" ne završe nešto. Strah vlada a onda razum polako, nekad mnogo brže jednostavno popusti.
 Desilo se da su nas bombardovali sa upozorenjima oko virusa H1N1 a rizik? Možda nas je, IPAK, spasila famozna vakcina dok one koji nisu stigli da je kupe spasio je bijeli luk kod "teta Smiljke", liječi jednako dobro. Mali (?) broj onih koji ne gube glavu nije dovoljan da smiri i odvrati pomahnitalu masu.
Činjenica da rizik zahvata svaki ugao ali nekad je veći rizik onaj na koji su "zaboravili" da nas podsjete, a mjesto na kojem smijemo da boravimo, na planeti rizika, a da nas nijedan od njih ne ogrebe je odavno suženo i nestalo a "svi" smo živi, osim ako ne posmatramo ovu priču iz neke dalje budućnosti a u tom slučaju svi smo ionako već odavno umrli..

Malo zarobljenog užasa, malo straha, zarobljeni koraci, misli u ograničenom broju riječi koje nisu ja, ne mirišem i ne shvatam ali ih grabim i otaljavam.
A onda dodjem da otmem sa gomile kojoj ja biram formu, ova  mjera je moj način da udovoljim pohlepi u sebi, gusto sam je složila da je ne prožderem, da me ne proždere?
Nisu li pravila kočnica za neka omiljena lutanja, za nepriznavanje. Ovdje su uslov- odluči ko si. Iopet iz opomene na nju priča, ne bih je bolje složila ni nezbunjena.

Pada preko 10 dana- kiša. Vraćam se na februar 2007, pa na početak 2010, ista (Ova) kiša, danima, sada je donijela nesanicu a onda ujutru nikakva. Nisam lijepo spavala dugo, te 2007 jesam, onako studentski, pošteno, vrijeme ispita i kiša. 2010- e sam bila nešto drugo, moja godina završetaka i novih početaka nisam mislila na kišu a padala je ludo. Ne bih je ukinula ni danas, moj odmor od  ulice od proljeća koje će sladje da dodje, neka predana tuga, sjećanja, filmovi loših osjećanja, more nečeg zgužvanog što se pegla u ovakvim tupavim "usamljeničkim" noćima.

U Podgorici će biti podignut spomenik šeiku zaid bin Sultan Al Nahijanu, za sve koji ne znaju bio je osnivač UAE, zalagao se za potpuno korišćenje državnih resursa u cilju transformacije države/društva u razvijene i tolerantne, dajući sva prava ženama, što je bila novina u arapskom svijetu.
E sad ne znam odakle da počnem (u vremenu krize..) jer je ovo na hiljadu nivoa sumanuto, nejviše, a šta bi naše bake rekle: "imamo mi preča posla", ili da kažem šeik, nije da nije bio čovjek  na mjestu (samo na nekom drugom) ali mi nije na mjestu da se podiže neko kamenje za njega, biće prilike da nekoga veličamo pa makar taj kamen ostao da čeka, makar da je preko komšinice naše babe naše gore list, a to volimo..

Sjećaš se kako smo bili zaljubljeni
kad smo ono bili do ramena nama sada,
kada si mi tražio malo sladoleda i
rekao da voliš one dvije moje rupice na ledjima?
I ja sam voljela tvoju tanku kosu koja nije prihvatala gravitaciju,
kao da je naopako visila ka nekom mjestu odakle
su pale i oči sa srcem mjeseca u vodoliji.
A brzo su prošle godine,
jednom posle pet srela sam te u prevozu
prerušenog u neko dolično ponašanje,
sa poslušnijom kosom i obučenog taman kako treba.
Danas, slavim deceniju svog prvog zaljubljivanja,
gomilu stvari neću da se sjetim,
sebi priznajem, ovako.

Juče sam se gubila po Cetinju. Poremetim kada se nadjem u novom gradu, trebalo bi da postoje na svakom ćošku precizne smjernice za  ovako nezbrinute, ne bi imali problema sa snalaženjem. Sve mi isto zgrada žuta, zgrada bijela i zgrada siva, pa opet, tačno mi se zavtilo u glavi. Na kraju sam ponovo pitala žive putokaze. A onda i kiša, kišobran koji to nije i uvijek jedna strana mokra. Suva, dok je stigao autobus.

Prosto ne znam zašto nas uče da ne lažemo, a oni lažu, često i to oni koji bi najmanje smjeli, koji se kunu u poštenje.
Kod nas ili je laž ili je bliže laži nego istini, sve na pola. Koliko je dozvoljeno lagati a da ne uvrijedite prosječno inteligentnog sagovornika, visoko inteligentni su u nekom srećnijem vrtu svijeta?