Komesanje i nostalgija

Sjecas se kako smo se smijali, onako ludo i bez ustezanja, na sred ulice, ozbiljno opusteni, mladi, kao kad balon pustis da ispusti vazduh i on stane tek onda kada vise njemu nema niceg.. Kako me je sada kada se sjetim stid ali briga me jer sam imala onih slatkih 16 i 17 koje ti dozvoljavaju i vise, i preko.. Sjecas se kako smo ucili razliku izmedju mladog drveta sa svijetlo zelenim granama koje su jos meke i krhke, kako su zelene i lomljive a ipak vitke i spremne da se saviju dok postepeno ne ocvrsnu i ne postanu tamne i ozbiljno cvrste. Nismo ucili koliko su tada lakse zapaljive, podlozne unistenju. Sjecas se velikih planova koje smo zaboravili da ispostujemo, neke ni ne pamtim, mada pamtim mjesta gdje smo ozbiljni mastali o njima. Sjecam se maja, kada smo jedva cekali da spustimo torbe da bi ih zamijenili nekim posudjenim tasnama. Brojim Neke godine od mature, nisu dvocifrene ali imam vec listu stvari sa velikim Prvo.. jedino smo prestali ovako da se igramo,i to nedostaje a onda se ipak nasmijemo, ne onako kao tada, opusteno jos ponekad.

"Sto ne boli to nije zivot, sto ne prolazi to nije sreca"

Zivot to nekada nije..
vrijeme drugacije brojite kada ste mladi, ne vidite to kao prednost, tada u najmanju ruku cekate da negdje udjete na velika vrata. Kada godine zbroje neko iskustvo, usporicete.Kada svaki suncani dan postane samo to i kada prvi put postane dosadno da odete po nove cipele Starite. Nije to samo nemarnost iako jeste i to. Duh je ono u covjeku sto ne smije da se razboli a obicno nam se to prvo desi. Zakaze "obicna" sreca, koju mladi kace u pogledu, najljubavnijoj stvari. A kada nas obiljeze  i neki jasni trenuci tuge, pa i samoce onda smo pustili strepnji da kopka i one nekada dobre slike nasih prica.  Vrijeme grize, ozbiljno dohvatimo casu, sjednemo kraj prozora ali spustimo roletnu proljecnom danu.

Napisi pricu danas

U malo price..
uvelo sunce iako je napolju cetrdeset, iako pece da ne mozes da izdrzis ali stvarno, grlo ti je suvo ali nema veze..
neka stara mjesta su druga, drugacija a ti ne mozes da uradis nista sto bi vratilo onu sliku od ranije- najljepsu..
je li to starenje.. znam i za bolje.. znam za ljepse i svjetlije, i nije nemoc kada si mlad jer ni kasnije ne mozes da uradis vise, onda kada bi trebalo... samo kada odrastes  manje je igara  u kojima si pobjednik i kada gubis..

Pricam..

''Dotakla bih te kao nekad
da znam samo kojim putem...
da samo mogu da doletim
uzalud pruzam uvela krila
ovo nebo ne razume srecu..''