Razvila se tuga ona koja je tu i u najljepsem danu, i nije tiha gricka i proganja ceprka sjecanja gura i zaviruje ne prestaje dok ne istrazi sva stanista samoce. Nisam je strgla ni u prijatnom razgovoru koji je kao razbibriga dosao nepozvan a ona zulja iz prikrajka, strpljiva ne odustaje. Nije lijepo od nje sto me prati pa jednom sam joj rekla da se izmakne ali neka je sad imam i tu dozu mazohizama koja se pojavila sa njom ne bih znala da se sjetim nekih stvari bez nje, ne bi ovako grizlo bez nje sve sto je nekada lijepo bilo, ususkala se vragolanka kao meda u dubokoj zimskoj noci i lijepo mu je a snijeg je i nista nije kao ljeti a njemu taj snijeg i san donio pa on hrce srecan bez proljeca. Sama je dosla a kad se povuce pojavice se jos kadkad  kad je moja mila sjecanja donesu da kao slike nanizemo neke uspomene sto bole a lijece.

21.

Imamo svi po nesto cemu idemo kao ritam plime i osjeke koja zna svoje lagano njihanje i nijednom ne pogrijesi, i ja imam svoj nepromasiv kod koji postujem koji pratim..
Na pocetku je teze treba izaci uhvatiti napred- nazad kvaku a poslije je sve rutina, sa ponekom pauzom za izlazak, obicna i nepogresivo dosadna, jedino kada izbije bura nema pravila, izmaknes se dok te opet Onaj ne vrati na isto a inace ides napred nazad sam i ponekad ukrstis ruke sa jos ponekim ko je bas sada tuda prosao, da ostane rijetko, kratko i to je posebno. Nemas hrabrosti da izmisljas, ne sada pa dovoljno smo se spoticali sa onim prvim malo pravilnim koracima. A i vremena nemam za To, snage i ozbilljan odustanem. Ove neke druge stvari, uporno ugurana pravila bezrezervno postujem i imam plan on je za neciji osmijeh za sledeci utabani korak, a ako nisi takav znam te izopaceni i nevrijedni bezveznjakovicu nisi naucio i sta je ovo nemoj izmaci jer cu te svakako naci  a tvoj nevjest kod je nepravilan i prozvan.Tako su te na pocetku ucili da biras nije trebalo, trebalo je da samo pratis ovo sludo njihanje, lako je, kako vecina nauci. Ne prebrzo pasces cekaj kada budes znao sam ces a do tada uhvati se za ruke svemira i on ce ti servirati ovu uzaludnu pricu u kojoj te uce na najokrutniji nacin da ces kada dodje vrijeme vec sve moci sam ali tada to nece biti sa onim entuzijazmom  ovog trnutka da se ne vrati vise nikada.
Svi imamo svoj kod koga sapnu oni koji su zaboravili u tamo nekim godinama korake a plima i osjeka mozda su i one drugacije htjele, padaju nove noci ista je pjesma na obali i nije ruzna samo je jedina.