Ja to tako

Godišnja doba ovih dana nikako da dogovore koje je na redu..
a tek krenulo sa suncem.. i dobiješ pozivnicu za ljetovanje taman kad ne treba.
Ako ste pošli kod otorinolaringologa u KCCG čekaćete otprilike tri sata, osim ako ne ulazite na lijeva vrata, u tom slučaju ne čekate.. ako pitate gospodina "medicinsku sestru" koliko je ljudi prije vas, neće moći da utvrdi, jer je br. letača, ovih koji ulaze na prva vrata nesiguran.
Mrzim napadne momke a tek cure, on bježi a ona ga juri.. ili to tako izgleda ali ne izgleda lijepo.
Nisam spavala, ništa strašno, reče doktor, samo može biti bolno..
Ljudi dogovorite se sa sobom, ostali ne moraju da se slažu..

Kada se šalite neko će vas pogrešno razumjeti
ne šalite se neko će vas pogrešno razumjeti..
e pa srećno!

"Nešto sam razočaran ovih dana. Proći će… ili neće… jedno od to dvoje…"

Ništa.. imam sjećanja stara, toliko da su jasna, neizbledjela i izrasla,
ponekad ih sanjam sa drugačijim krajem, sa nekim novim završetkom, dramskim, 
u trenu izmaštam najslađi moj zagrljaj, taman lijep a onda se probudim.. 
jer tako je to sa snovima, nevjerovatno su prevrtljivi drugovi snovi.. okret koji se ne opisuje lijepo riječju..
maslačak zreli takav je san, a svaki put iznova iznenađenje, jer maslačak je maslačak (ovako se NE definiše), a san je drugačiji pa je maslačak, i za tren držiš samo peteljku u ruci..

oprostite, Ona to nevješto..
u maju, ona to tako..

"Pišem vam šta bih znala bolje.."

Pisma.. jeste skoro dobili jedno? Pun mi inbox mail- ova, ali ne mislim na elektronsku poštu.. mislim na ono pisano hemijskom olovkom, sa precrtanim riječima, otiscima od vode.. ženskih suza (?) sa malo zdrave patetike, bez uvijene forme i sa gomilom iskrenih osjećanja..

Znate, po rukopisu možete i da ocijenite čovjeka, ovako elektronski, teško osim ako niste stručnjak za fontove.. uvijek koristim podrazumijevani (ma šta to značilo!).

Nisam skoro dobila ni jedno, tačno pola života.. tada sam se družila preko pisama sa jednom vršnjakinjom.. pen- friend..

Ljubomorna sam, a prevrćem očima, kad čujem za pisma iz vojske koje su dobijale neke djevojke, danas starije dame, već bake i prabake, čini mi se da je ovakvih sve manje da nam o tome pričaju..

Opet će meni u inbox- u da osvane jedno poštovana sa velikim P i podebljanom riječi..

a  samo zapisano ostaje..

dok ga ne izbrišete zbog nedostatka mjesta u prijemnom sandučetu.. 

Greške

Kad sam bila dijete napravila sam tri loše stvari:
prosula ulje po tepihu,
išarala ključem frižider (u svoju odbranu: tada mi se činilo da ga ukrašavam)
skratila sebi šiške (da loše, znam da je majka ostala bez texta, više se ne sjećam da li joj ispao nož iz ruke, čini mi se da je sjeckala nešto, možda joj je samo pala vilica, uglavnom ne baš prijatno iskustvo)
"srećom" učinila sam ovo sa lijepom vremenskom razlikom, svašta stigneš dok ne kreneš u školu, a onda počinje ludnica zvana "trka za vremenom"..
vraćam se,  znam da sam posle ovih nemilih trenutaka svoju "umjetnost"  svela na sjeckanje kolaž papira i slikanje vodenim bojama..
danas slabo nalazim finu razliku između uspjeha i neuspjeha.