Juče sam se gubila po Cetinju. Poremetim kada se nadjem u novom gradu, trebalo bi da postoje na svakom ćošku precizne smjernice za  ovako nezbrinute, ne bi imali problema sa snalaženjem. Sve mi isto zgrada žuta, zgrada bijela i zgrada siva, pa opet, tačno mi se zavtilo u glavi. Na kraju sam ponovo pitala žive putokaze. A onda i kiša, kišobran koji to nije i uvijek jedna strana mokra. Suva, dok je stigao autobus.