Sjećaš se kako smo bili zaljubljeni
kad smo ono bili do ramena nama sada,
kada si mi tražio malo sladoleda i
rekao da voliš one dvije moje rupice na ledjima?
I ja sam voljela tvoju tanku kosu koja nije prihvatala gravitaciju,
kao da je naopako visila ka nekom mjestu odakle
su pale i oči sa srcem mjeseca u vodoliji.
A brzo su prošle godine,
jednom posle pet srela sam te u prevozu
prerušenog u neko dolično ponašanje,
sa poslušnijom kosom i obučenog taman kako treba.
Danas, slavim deceniju svog prvog zaljubljivanja,
gomilu stvari neću da se sjetim,
sebi priznajem, ovako.