Pišem i pravim greške, mislim znam da pravim greške, ali alo ne svadjaj se s padežima i šta je sa izostavljanjem slova, kako se to zove? Promjena smisla rečenice eto tako, lijepo je kad voliš nešto da radiš ali je ljepše da to Znaš da radiš da ne bude šta ću da budem kad porastem u nekoj deceniji.. ozbiljno se stresem kada čujem da se griješi u gramatici, pravopis mora da se poštuje i šta radim griješim i ja. Pa čovječe smiješno i tužno ti kad to drugi rade a onda se lijepo streseš kada pročitaš šta ti pišeš, jesam li se pomirila sa sobom, jesam, od sebe se ne bježi daleko, ali kako? Biće da bude kao kod jedne "profesorice književnosti": "ja sam se od malena izdvajala po svom osjećaju za ovaj predmet", dotična je vječiti student, nikada nije završila Taj predmet ali ga predaje djeci u školi, da našoj djeci i meni je predavala, izgleda nije bilo kratko.

Strah od rizika prikriva rizike sa velikim R, ili ko to rangira rizike?

"..rečeno nam je da ne bi valjalo da se previše izlažemo suncu, jer to povećava opasnost od raka kože, ali onda saznamo da premalo izlaganja suncu može dovesti do ozbiljnog nedostatka vitamina D, što dalje dovodi do pada imuniteta a time i do povećane opasnosti od raka. Jednostavno nije lako orjentisati se u šumi tvrdnji šta nas, sve u svemu, izlaže opasnostima."  A onda se pojavi OSOBA, i srdačno ali nenametljivo se ponudi da nam namjesti glavu, kako neko reče.
Rizik je premješten iz područja vidljivog u područje nevidljivog . Ili iz područja mogućnosti u područje sigurne opasnosti.. Iako češće nema značajne mogućnosti da ugrozi život  mi sumnjamo, šta ako jer na radiju su rekli i na tv- u, čak u novinama..
Pretpostavlja se da mediji  mogu manje uticati na šta ljudi misle od onoga o čemu misle. Često bitnost informacije koja je plasirana nije proporcionalna njenoj opasnosti ali je jako značajno da ona nosi uzbudjenje, da potakne zanimanje i što da ne, skrene pažnju sa/od nečega što ne bi bilo potrebno da se primijeti, dok "veliki" ne završe nešto. Strah vlada a onda razum polako, nekad mnogo brže jednostavno popusti.
 Desilo se da su nas bombardovali sa upozorenjima oko virusa H1N1 a rizik? Možda nas je, IPAK, spasila famozna vakcina dok one koji nisu stigli da je kupe spasio je bijeli luk kod "teta Smiljke", liječi jednako dobro. Mali (?) broj onih koji ne gube glavu nije dovoljan da smiri i odvrati pomahnitalu masu.
Činjenica da rizik zahvata svaki ugao ali nekad je veći rizik onaj na koji su "zaboravili" da nas podsjete, a mjesto na kojem smijemo da boravimo, na planeti rizika, a da nas nijedan od njih ne ogrebe je odavno suženo i nestalo a "svi" smo živi, osim ako ne posmatramo ovu priču iz neke dalje budućnosti a u tom slučaju svi smo ionako već odavno umrli..