"A možda ima i nešto više od toga, vjera i želja da ima jedan grad, da ima negdje jedna zemlja, gdje život nije muka i nepravda."
I vrti mi se u glavi već par sati ova misao, koja je "ukradena", ranije zabilježena, a u ovom momentu tako bliska i moja cijela, samo moja.. koliko je još mojih misli "neko" ukrao i stavio na papir, koliko mojih misli slobodno razvlače, čitaju i o njima raspravljaju neki pametni, prosječni, ma kakvi.. gdje je pravo na naplatu temeljnog unutrašnjeg prožimanja i treperenja u ovom nedovoljnom kosmosu ili je naš mikrokosmos i naš teret i naše blago.. naše sve!
Ili odakle mi pravo da krijem svoja prožimanja, težnje ali i gubljenja ako su već i tvoja i njegova. .

Nedostajanje i proljeće.. ne bi niko smio da nedostaje u proljeće. nekako je nepravedno a tek ako nedostaje neko koga smo prisvojili bez opiranja. . a onda otudjili.. da li?? Procjenjujem li ispravno ili ispravno ne postoji.. nada i ljubav su daleki rodjaci koji se odlično slože u mojoj glavici.. i nemam mira. Nemirne misli, snovi, nešto..

Život je matematika. Samo nije egzaktna. Neka "pomjerena" matematika, geometrija koja se ne temelji na pitagorinoj teoremi, ili ma čemu. Račun ali sa vrdanjem, pa kako se ko snadje..