Kako se pojavio, koji ga je Bog donio da mi poremeti san, moj dosadni svijet, uzdrma i sruši bezličnu formu, ovu ustajalost koju zovem životom? Ništa nije uradio, a sve mi je.. nije ni blizu, a pod prstima zamišljam njegov obraz.. i pristaje mi, i to njegovo rame za ovu glavu... kako bi mu pristao moj zagrljaj? Izmičem se, okrenem, bježim a onda ovdje istovaram neisfiltrirane misli.. osjećaj..nešto.. sve me golica struji, boli, lomi..

Znam.. želim da sam voda i da samo otečem negdje bez puno buke..