"Sto ne boli to nije zivot, sto ne prolazi to nije sreca"

Zivot to nekada nije..
vrijeme drugacije brojite kada ste mladi, ne vidite to kao prednost, tada u najmanju ruku cekate da negdje udjete na velika vrata. Kada godine zbroje neko iskustvo, usporicete.Kada svaki suncani dan postane samo to i kada prvi put postane dosadno da odete po nove cipele Starite. Nije to samo nemarnost iako jeste i to. Duh je ono u covjeku sto ne smije da se razboli a obicno nam se to prvo desi. Zakaze "obicna" sreca, koju mladi kace u pogledu, najljubavnijoj stvari. A kada nas obiljeze  i neki jasni trenuci tuge, pa i samoce onda smo pustili strepnji da kopka i one nekada dobre slike nasih prica.  Vrijeme grize, ozbiljno dohvatimo casu, sjednemo kraj prozora ali spustimo roletnu proljecnom danu.