Prisvajanje..

Novembra 2010 dosla sam u Podgoricu, da ostanem. Ne zauvijek, za sada, da zivim. Nikad ne mogu reci do kraja, zato sto je jedino Bar prije ovoga bio do kraja i onda se prosle jeseni i to promjenilo, zato kazem za sada, do sledeceg seljenja.
Podgorica mi nije strana, toliko.. Siroka je ili samo meni posto za Bar kazu da ima dvije ulice (i nije da nije)e pa ovdje ih ima dovoljno ali nema drugog, recimo mora, plaze, gatova, gimnazije, setalista, nema onog mirisa primorskog mjesta, tvojih kafica i drugih mjesta, tvoje kasirke..
Prodjem preko Morace i uvijek se sjetim jedne drage osobe koja mi je jednom rekla "Oni ne znaju, za nas je rijeka kao uvreda", jer kad si imao more i one dvije, svoje ulice, skoro da i jeste uvreda sva ova "nije tvoja" sirina.. ali pristala sam i pocinjem da ucim da je prisvajam makar mrvicu, tek jednu ulicu.. tek toliko da sam manje stranac.